Po pričama starijih kolega, Kabo je trebalo da bude najbolje mesto u našoj ponudi. To je ekskluzivno letovalište celog Meksika, nešto čime se Meksikanci vrlo ponose. Čak i svetske mega zvezde iz raznih branši dolaze ovamo i to redovno. Pa tako svi govore o vilama koje ovde poseduju Madona i Silvester Stalone, dve superzvezde po bilo kom osnovu gledano. Da li je ta priča istinita ili ne, nikad nisam saznao. Sve i da oni nisu tu, Kabo je svojim izgledom potvrdio sve glasine koje su kružile. Pri samom prilasku, smo mogli da se uverimo da je to nešto drugačije od svega ostalog što smo do sada u Meksiku videli. Ovo je svetski poznato letovalište, pre svega po svom izuzetno bogatom vodenom svetu i obilju raznih životinjskih vrsta koje tu žive. Zbog toga je scuba diving, odnosno ronjenje, vrlo razvijena turistička grana koja predstavlja pravu ekskluzivu i vodi vas u neki totalno drugi svet. Drugo glavno obeležje ovog mesta je masivna stenovita formacija u obliku luka, koja je i jedna od zaštitnih znakova celog Meksika.

Smešten na samom „dnu“ poluostrva Nova Kalifornija, Kabo je većinski bio u kamenitom okruženju. Ali, taj izgled je samo dodatno doprinosio ekskluzivnosti i izgledu samog mesta. To nije bilo neko „nabacano“ mesto kakvih cela srednja Amerika ima dosta. Iz daljine smo mogli da vidimo lepo sređene kuće, urednu obalu i nedostatak „običnih“ mesta i kućeraka, kojima je svaka meksička luka dominirala. Favele i kućice su verovatno skrivene negde u daljini. Ovde je sve, na prvi pogled, delovalno mondenski, ekskluzivno, odisalo je nekim glamurom. Možda je tome najviše doprinela i vrlo sređena marina, koja je bila vidljiva pred naše zaustavljanje. Sređene marine su uglavnom odlika Sjedinjenih Država, nikako Meksika. A ova ovde je mogla da parira i najboljim Američkim, po luksuzu i jahtama koje su se tu nalazile. Sam prilazak brodom je mnogo obećavao. Na žalost, samo prilazak je bilo jedino što smo mi sa našim ogromnom brodom i mogli da uradimo. Zbog marine, naše veličine i nekarakterističnog, stenovitog terena, Kabo nema dovoljno veliki „parking“ za kruzere. Tako da smo i ovde morali da obavljamo čuvenu tender operaciju. To je nešto što se nikome ne dopada, ali druge opcije nema. Ponekad je to znalo i totalno da nam se obije o glavu. Par puta smo ovde morali i da otkažemo pristanak. Kabo je vrlo specifičan i postoji stalna opasnost od otkazivanja pristanka. Kako sam već pomenuo, nalazi se na samom kraju poluostrva, na špicu zemljane mase. To je mesto gde, sa jedne strane obalu zapljuskuje Pacifik, a sa druge Kortezovo more. Taj poseban položaj mesta donosi i sudar struja te dve velike vodene površine. Rezultat toga jeste da su u Kabu vrlo česti, gotovo konstantni talasi, koji mogu da se vide na sve strane.

100_1214.JPG

Sve plaže, gotovo uvek imaju crvene zastavice koje upozoravaju na moć prirode. Iako sam vrlo solidan plivač, iskustvo iz Belizea mi je govorilo da budem maksimalno oprezan i da poštujem te oznake. Snaga vodene mase koju sam tamo osetio u skoro, pa potoku, ne može da se meri sa talasima koji su ovde vidljivi svaki put kad priđemo obali. Iako se mi zaustavljamo na strani koja je zaklonjena kopnom, snage struje nas uvek podseća gde smo u stvari. Stvarno su bila retka zaustavljanja koja su ovde prolazila glatko. Uvek je bilo velikih problema sa talasima koji su bacali naše čamce na sve strane. Čak i naš brod od 140 hiljada tona je morao da se povlači pred moćima prirode.